ANALIZA UGROZE NACIONALNIH RESURSA: PRAVNI I POLITIČKI ASPEKTI INDUSTRIJSKE EKSPLOATACIJE BANOVINE

Planirani projekt intenzivne peradarske proizvodnje na području Sisačko-moslavačke županije, s predviđenim kapacitetom od 16 milijuna jedinki godišnje, ne predstavlja tek lokalno infrastrukturno pitanje, već sustavnu ugrozu ustavnopravnog poretka i ekonomske suverenosti Republike Hrvatske. Analizom dostupnih podataka i izdanih rješenja, razvidno je da se proces odvija uz zabrinjavajući izostanak transparentnosti i nepoštivanje temeljnih pravnih normi Europske unije.

Kršenje ustavnih prava i pravo na zdrav život

Temelj svake pravne države je zaštita njezinih građana. Članak 70. Ustava Republike Hrvatske propisuje da „svatko ima pravo na zdrav život“ te da „država osigurava uvjete za zdrav okoliš“. Realizacija industrijskog postrojenja ovih gabarita u području koje nema riješenu javnu odvodnju niti pročišćavanje otpadnih voda izravno je u suprotnosti s ustavnim odredbama.

Akumulacija amonijaka, fosfata i nitrata u tlu predstavlja izravnu prijetnju vodonosnicima. U trenutku kada lokalno stanovništvo ovisi o privatnim izvorima pitke vode, država svjesno dopušta zahvat koji može dovesti do nepovratne kontaminacije strateškog resursa – vode.

Načelo predostrožnosti i EU regulativa

Hrvatska je, kao članica Europske unije, obvezna primjenjivati Ugovor o funkcioniranju EU (UFEU). Članak 191. stavak 2. UFEU propisuje „načelo predostrožnosti“. To pravno načelo nalaže da se svaki zahvat za koji postoji znanstvena sumnja o štetnosti po okoliš mora obustaviti dok se ne dokaže apsolutna sigurnost.

U slučaju projekata u Sunji i okolici, izostala je cjelovita procjena kumulativnog utjecaja. Umjesto jedne strateške studije, projekt se fragmentira na manje cjeline, što je u pravnoj praksi poznato kao „salami-slicing“ taktika. Cilj takvog postupanja je izbjegavanje strožih kontrola propisanih Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš (EIA Direktiva).

Transparentnost raspolaganja državnim zemljištem

Zakon o poljoprivrednom zemljištu propisuje stroge procedure za dodjelu državnih parcela. Prioritet pri zakupu moraju imati obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG) i lokalni proizvođači. Postavlja se legitimno pitanje: na temelju kojih javnih natječaja i po kojim cijenama se desetine hektara u Sunji ustupaju stranom kapitalu?

Netransparentno pogodovanje investitorima nauštrb domaćih proizvođača narušava načelo ravnopravnosti i otvara prostor za intervenciju Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF). Svako raspolaganje javnim resursom koje nije u skladu s tržišnim uvjetima i javnim interesom podložno je kaznenoj odgovornosti.

Institucionalna odgovornost i međunarodni nadzor

Kao certificirani stručnjak za nadzor odgovornosti institucija (Accountability) i zagovaranje ljudskih prava (Advocacy), smatram nužnim naglasiti ulogu civilnog društva u kontroli vlasti. Moja stručna osposobljenost u području slobode izražavanja i nadzora zakonitosti rada javnih tijela omogućuje mi identifikaciju proceduralnih propusta koje administracija pokušava prikriti.

Zbog ozbiljnosti situacije, pokrenuti su sljedeći pravni koraci:

1. Službena prijava Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) zbog sumnje u netransparentno upravljanje resursima.
2. Zahtjevi za očitovanjem prema Ministarstvu poljoprivrede i Ministarstvu zaštite okoliša temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.
3. Priprema dokumentacije za Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu zbog povrede prava na mirno uživanje posjeda i zdrav okoliš.

Zaključna razmatranja

Banovina, područje ranjeno ratom i potresom, ne smije postati poligon za industrijske eksperimente sumnjivog kapitala. Poljoprivredna proizvodnja temeljena na OPG-ovima jedini je jamac ruralnog razvoja i prehrambene sigurnosti. Zamjena takvog modela megalomanskim industrijskim halama dugoročno uništava lokalnu zajednicu i trajno zagađuje okoliš.

Borba za Banovinu je borba za ustavni poredak Republike Hrvatske. Transparentnost institucija i poštivanje zakona nisu opcija, već preduvjet opstanka hrvatskog sela.