Mario Perković

Dok se gradonačelnik Tomašević zaklinje u transparentnost i prava manjina, na terenu u Parku Crnojezerska svjedočimo sramotnom fušeraju koji miriše na ozbiljno napuhavanje troškovnika. Kao poduzetnik, analizirao sam ovu “investiciju” i rezultati su porazni – i financijski i zakonski.

Piše: Mario Perković

U proračunskim dokumentima Grada Zagreba za 2025. godinu, pod stavkom “Postavljanje ljuljačke za djecu s invaliditetom” u Parku Crnojezerska, stoji frapantan iznos: 44.460,00 EUR. Svaki razumni građanin očekivao bi za taj novac vrhunski inkluzivni poligon. Umjesto toga, dobili smo jednu metalnu spravu zabodenu u – šljunak.

1. Financijska analiza: Gdje je nestalo 34.000 eura?

Kao netko tko se svakodnevno bavi nabavom i troškovnicima, matematika ovdje ne ostavlja mjesta sumnji:

• Sprava: Model Inter-Play Saturn, koji se vidi na fotografijama, s certifikatom košta cca 8.500 EUR.
• Priprema i montaža: Iskop četiri rupe, betoniranje stopa i nasipavanje šljunka za zonu pada ne može premašiti iznos od 2.000 EUR, čak i s uračunatom poduzetničkom maržom.
• UKUPNO: Realna tržišna cijena ovog zahvata je oko 10.500 EUR.

Pitam gradonačelnika: Kako opravdavate razliku od gotovo 34.000 eura? Je li to cijena “zelene transformacije” ili se radi o svjesnom preplaćivanju radova podobnim izvođačima?

2. Teško kršenje zakona i normi (Stručni nadzor)

Ovdje nije riječ samo o novcu; riječ je o sigurnosti i diskriminaciji najranjivijih. Ovaj “projekt” krši:

• Zakon o suzbijanju diskriminacije (Čl. 1. i 9.): Postavljanjem inkluzivne sprave na podlogu od šljunka, Grad je počinio čin indirektne diskriminacije. Invalidska kolica ne mogu se kretati po dubokom šljunku bez opasnosti od prevrtanja ili zaglavljivanja. Djeci je onemogućen samostalan i dostojanstven pristup igri.
• Pravilnik o osiguranju pristupačnosti (NN 78/07): Zakon jasno propisuje da površine namijenjene kretanju osoba u kolicima moraju biti čvrste, ravne i protuklizne. Šljunak to NIJE. Ovo je namjerno građenje barijera novcem poreznih obveznika.
• Sigurnosna norma HRN EN 1177: Za sprave s ovakvom visinom pada i masom, obavezna je adekvatna antistresna podloga (lijevana guma ili specijalni materijali). Šljunak je najjeftinija i najlošija opcija koja ne jamči sigurnost kod teških metalnih konstrukcija u pokretu.

3. Ideološko licemjerje: Za koga ima novca, a za koga nema?

Dok se milijuni eura iz gradske blagajne dodjeljuju udrugama koje se bave ideološkim inženjeringom i promoviranjem vrijednosti koje razgrađuju hrvatsko društvo, djeca s invaliditetom dobivaju šljunak.

Ova vlast pokazuje svoje pravo lice: za “izvedbene umjetnosti” i performanse “svojih” udruga novca ima na pretek, a za dijete u kolicima u Vrapču nema ni za 20 kvadrata gumene podloge. To je sramota koja nadilazi politiku – to je moralni bankrot.

Zaključak: Tražimo odgovornost!

Kao poduzetnik, ja za ovakve račune odgovaram svojom imovinom i ugledom. Tko odgovara u Gradu Zagrebu?

• Tko je izradio ovaj troškovnik?
• Tko je potpisao nadzor nad ovakvim radovima?
• Zašto je plaćena “Premium” cijena za “Socijalni” fušeraj?

Ovaj projekt u Parku Crnojezerska je spomenik nesposobnosti i netransparentnosti Tomaševićeve administracije. Pozivamo nadležne institucije da pročešljaju ovaj i slične ugovore, jer šljunak ne košta 34.000 eura, ma koliko ga “zeleno” bojali.