Mario Perković

Dok se borimo za demografski oporavak i budućnost naše djece, ljevičarski radikali okupljeni oko “Antifašističkog vjesnika” ponovno pokazuju svoje pravo lice. Njihova najnovija meta je Grad Skradin i gradonačelnik Antonio Brajković, a “zločin” koji su počinili je – izgradnja dječjeg igrališta u selu Laškovica.

Život ispred kulta smrti

Nevjerojatno je, ali istinito: ljevici smeta što su tobogani, ljuljačke i klackalice postavljeni na mjestu gdje se nekada nalazila zapuštena i devastirana partizanska kosturnica iz 1955. godine. Za njih su kosti “neznanih junaka”, koji su sijali strah ovim krajevima pod petokrakom, važnije od prava današnje djece na igru i veselje.

Dok mi gledamo u 2026. godinu, oni bi nas silom htjeli vratiti u 1945. Njihova vizija Hrvatske je muzej propalih ideologija, oronulih spomenika i mračnih šuma. Mi biramo ŽIVOT.

Dvoličnost “pijeteta”: Promina im je trn u oku

Ono što najviše razotkriva njihovu zlobu je napad na dostojanstven pokop žrtava komunističkog režima u Promini. Bjesne jer je hrvatska država, uz vojne počasti i blagoslov Crkve, pokopala 17 Hrvata ekshumiranih kod Knina. Te ljude, koje su njihovi ideološki preci bez suda bacili u jame, oni i danas nazivaju “kvislinzima”.

Tu leži bit problema:

• NJIHOVE žrtve (partizani) moraju imati spomenike na svakom uglu, makar sela ostala prazna.
• NAŠE žrtve (Hrvati bačeni u jame) za njih ne zaslužuju ni grob ni spomen, a njihovo dostojanstveno pokapanje nazivaju “instrumentalizacijom države”.

Dosta je bilo povijesnog terora

Izgradnju igrališta u Laškovici nazivaju “talibanskom devastacijom”. Drskost je to bez presedana. Talibanski je bilo puniti jame nevinim ljudima, talibanski je bilo zabranjivati križ i hrvatski barjak, a graditi igrališta za djecu je civilizacijski doseg.

Plaćamo mi to, kažu oni. Da, plaćamo! I radije ćemo platiti 21 tisuću eura za dječji osmijeh, nego ijedan cent za obnovu simbola sustava koji je gušio hrvatsku slobodu i punio jame našim djedovima.

Moja poruka ljevičarskim “vjesnicima”:

Hrvatska se napokon budi. Vrijeme u kojem ste vi određivali što će se graditi i čije će se kosti poštovati je nepovratno prošlo. Mi ćemo nastaviti graditi igrališta, vrtiće i škole, a istovremeno ćemo s ponosom i vojnim počastima pokapati svaku žrtvu vašeg krvoločnog sustava koju pronađemo u hrvatskoj zemlji.

Igrališta djeci, a žrtvama komunizma dostojan grob!