Hrvatska se posljednjih desetljeća postupno odrekla jednog od svojih najvrjednijih zdravstveno-industrijskih resursa: vlastite proizvodnje bioloških lijekova, imunoloških pripravaka, plazma-derivata i — što je osobito kritično — protuotrova i specifičnih seruma koji spašavaju život u hitnim slučajevima.
Umjesto strateškog razvoja, jedna od najvažnijih medicinskih institucija u državi pretvorena je u birokratski projekt bez rokova i jasne političke volje.
KLJUČNI PROIZVODI KOJI SU SE NEKADA PROIZVODILI U HRVATSKOJ
Imunološki zavod je desetljećima bio jedan od rijetkih centara u regiji koji je imao kapacitete za proizvodnju:
- zmijskog protuotrova (Antiviperinum)
- tetanusnog seruma
- seruma protiv difterije
- antiseruma protiv tetanusa i gangrene
- specifičnih imunoglobulina
- cjepiva protiv različitih zaraznih bolesti
- lijekova iz plazme
- bioloških i imunoloških pripravaka koji su se koristili u bolnicama diljem Hrvatske
Ovo nisu komercijalni lijekovi.
Ovo su pripravci koji spašavaju život u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati.
Bez njih pacijent jednostavno može umrijeti, a oslanjanje na uvoz u kriznim situacijama predstavlja ozbiljan sigurnosni rizik.
ZAŠTO SU PROTUOTROVI I SERUMI STRATEŠKO PITANJE
Hrvatska je zemlja s preko 1000 ugriza poskoka i drugih otrovnica godišnje, prema podacima hitne medicine. Bez lokalnih zaliha zmijskog protuotrova, pacijent ovisi o isporukama iz inozemstva. Svako kašnjenje može biti fatalno.
Dodatno, određeni antiserumi, poput antitoksina protiv botulizma ili difterije, rijetki su i ne proizvode se u velikim serijama globalno. Mala država bez vlastite proizvodnje ne može imati zajamčene količine u slučaju epidemije, incidenta ili kontaminacije hrane.
Drugim riječima: bez vlastite proizvodnje i zaliha Hrvatska nema operativnu zdravstvenu sigurnost.
FINANCIJSKI GUBITAK I ODLJEV NOVCA
Hrvatska godišnje troši:
- preko 150 milijuna eura na uvoz bioloških lijekova
- 20 do 30 milijuna eura na imunoglobuline i plazma-derivate
- dodatne iznose na nabavu specifičnih seruma i protuotrova, koji se u Europi proizvode u vrlo ograničenim količinama
Sve to predstavlja izravni odljev novca koji bi mogao ostati u državi i generirati radna mjesta i tehnološki razvoj.
ŠTO BI IMUNOLOŠKI ZAVOD MOGAO OSIGURATI
Potpuna revitalizacija omogućila bi:
- potpunu nacionalnu samodostatnost u zmijskom protuotrovu i hitnim antiserumima
- sigurnu opskrbu imunoglobulina i plazma-derivata
- zamjenu 60–70% uvoza bioloških lijekova domaćom proizvodnjom
- smanjenje potrošnje na uvoz za više od 100 milijuna eura godišnje
- stvaranje centra izvrsnosti za biološku i biotehnološku proizvodnju
- izvoz specifičnih seruma u regiju, posebno u zemlje koje nemaju vlastite proizvodne kapacitete
Usto, obnovljeni Zavod otvorio bi 400–700 visokostručnih radnih mjesta i pozicionirao Hrvatsku kao regionalnog lidera u imunološkoj i biotehnološkoj industriji.
POSLJEDICE NEAKTIVNOSTI
Ako se Zavod ne obnovi:
- Hrvatska ostaje bez sigurnih zaliha ključnih antiseruma
- Ovisnost o drugim državama i tržišnim uvjetima može dovesti do nestašica
- U slučaju hitne situacije, pacijenti mogu ostati bez kritičnih pripravaka
- Ukupni troškovi uvoza će se u idućih deset godina gotovo udvostručiti
- Država će izgubiti svaku mogućnost strateške autonomije u području bioloških lijekova
Nijedna ozbiljna država to sebi ne smije dopustiti.
POLITIČKA ODGOVORNOST
Revitalizacija Imunološkog zavoda ne smije se više tretirati kao formalni projekt bez rokova, već kao strateško pitanje od nacionalnog značaja. Hrvatska mora:
- Hitno dovršiti novu infrastrukturu i osposobiti je za punu proizvodnju.
- Ponovno pokrenuti proizvodnju protuotrova i kritičnih antiseruma.
- Osigurati dugoročno financiranje i stabilan model upravljanja bez političkog kadroviranja.
- Postaviti Imunološki zavod kao dio kritične nacionalne infrastrukture.
- Uskladiti regulatorni okvir kako bi se omogućila brza i sigurna proizvodnja.
Bez ovih koraka Hrvatska ostaje ranjiva i ovisna o sustavu koji ne kontrolira.
ZAKLJUČAK
Revitalizacija Imunološkog zavoda nije samo zdravstveno pitanje.
To je pitanje nacionalne sigurnosti, ekonomske održivosti i političke odgovornosti.
Hrvatska je već imala ono što mnoge države nemaju: vlastitu proizvodnju lijekova koji spašavaju život. Vrijeme je da se taj kapacitet vrati i razvije na modernoj, industrijskoj razini.
Leave a Reply