U posljednjih nekoliko tjedana u Hrvatskoj se vodi intenzivna rasprava o novim prijedlozima Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji. Dok dio političkih i društvenih aktera ističe zabrinutost zbog mogućeg utjecaja na prostor, drugi naglašavaju važnost ubrzanja investicija, smanjenja birokracije i modernizacije sustava.
Kao netko tko godinama prati stanje u građevinskom sektoru, mogu jasno reći: Hrvatskoj je potrebna reforma, ali ona mora biti uravnotežena, stručna i dugoročno održiva.
1. Hrvatski prostor je resurs koji više ne smijemo trošiti stihijski
Ne smijemo dopustiti ni ponavljanje prošlih pogrešaka – nekontrolirane gradnje, širenja bez infrastrukture, niti situacija u kojima političke odluke nadjačavaju stručne standarde. Prostor nije ideološka kategorija, nego nacionalno dobro.
To znači da svaka regulativa mora:
- štititi okoliš i kvalitetu života,
- osigurati planirani razvoj naselja,
- jamčiti transparentnost i predvidljivost,
- razvijati infrastrukturu usporedno s izgradnjom.
Bez toga nema ni dugoročnog gospodarskog rasta.
2. Reformu zakona treba modernizirati, ali i jasno standardizirati
Građevinski sektor, lokalni poduzetnici i investitori godinama upozoravaju na najveće probleme sustava: sporu birokraciju, dugotrajno izdavanje dozvola, neujednačena tumačenja propisa i administrativne barijere koje otežavaju projekte.
U tom smislu, intencija Vlade da ubrza procedure i modernizira sustav je pozitivna i nužna.
Međutim, ubrzanje ne smije doći nauštrb kvalitete prostora.
Rješenje je jednostavno:
brže procedure – da, ali uz stroge urbanističke standarde i jasne kontrole.
3. Investicijski ciklus je ključan za gospodarstvo – ali ne pod svaku cijenu
Hrvatska treba više investicija, novih projekata i poticanja građevinskog sektora koji zapošljava desetke tisuća ljudi. No interes investitora i interes građana ne smiju se postavljati jedan protiv drugog – oni se moraju uskladiti.
To znači:
- predvidivi uvjeti za investitore,
- zaštita javnog interesa za građane,
- uključenost lokalnih zajednica,
- jasna pravila koja vrijede jednako za sve.
Samo tako možemo istovremeno poticati poduzetništvo i čuvati prostor.
4. Lokalna samouprava mora biti partner, a ne prepreka
Često se u javnosti sukobljavaju pozicije centralizacije i lokalne autonomije. Istina je, kao i obično, u sredini:
lokalne vlasti moraju imati važnu ulogu, ali strategijski razvoj države ne može ovisiti o političkim blokadama, neslaganjima ili sporosti administracije.
Suradnja, a ne konfrontacija, jedini je put.
5. Profesionalizam iznad politike
Danas, više nego ikada, Hrvatskoj treba rasprava koja nije u funkciji stranačkih interesa.
Ne zalažem se za ideološka rješenja, niti za ekstremne pozicije.
Zalažem se za:
- modernu regulativu,
- transparentne procese,
- prostornu kulturu,
- investicijsku predvidljivost,
- zaštitu prostora kao dugoročne vrijednosti.
To je jedina vizija koja može istovremeno koristiti građanima, gospodarstvu i državi.
Zaključak: Nova regulativa mora biti kompromis između brzine i kvalitete
Ako želimo Hrvatsku u kojoj se može živjeti, ulagati i graditi, onda moramo odbaciti podjele i početi razmišljati profesionalno, a ne politički.
Podržavam svaku reformu koja modernizira sustav i ubrzava razvoj – ali jednako tako podržavam i sve mehanizme zaštite prostora, stručnih standarda i javnog interesa.
Hrvatska može biti moderna, razvijena i odgovorna.
Izbor nije “investitori protiv građana”.
Pravi put je struka, transparentnost i ravnoteža.
Leave a Reply