Komunizam u Hrvatskoj još uvijek živi – ali sada se skriva iza pojma “antifašizam”. Oni koji glorificiraju crvenu zvijezdu i zastave s čekićem i srpom tvrde da brane slobodu, a zapravo skrivaju zločine režima koji je ubijao vlastite građane.
Povijesno iskustvo
- Od 1945. do 1990. Hrvatska je živjela pod terorom komunističke Jugoslavije.
- Tisuće ljudi bilo je ubijeno, zatvarano ili progonjeno samo zato što su mislili drugačije.
- Režim se nazivao “antifašističkim”, ali je bio komunistička diktatura.
- Taj isti sustav branio se i u Domovinskom ratu kroz JNA i one koji nisu htjeli priznati hrvatsku samostalnost.
Za mnoge obitelji, pa tako i moju generaciju, to nije povijest – to je iskustvo stradanja.
Antifa danas
- Komunistički simboli se ponovno pojavljuju, ali sada kao “antifašizam”.
- Koriste taj pojam kao štit da opravdaju ideologiju koja je ubijala vlastite građane.
- Negiraju zločine 1945.–1990. i pokušavaju revidirati povijest.
Primjeri iz svijeta
- SAD (2025.) – Antifa je proglašena domaćom terorističkom organizacijom.
- Nizozemska – parlament je odlučio tretirati Antifu kao terorističku skupinu.
- Mađarska – vlasti smatraju Antifu prijetnjom nacionalnoj sigurnosti.
- Poljska, Latvija, Litva – zakonski zabranjuju komunističke simbole.
Hrvatska šuti
- Zašto se kod nas još dopušta crvena zvijezda, dok se drugi totalitarni simboli sankcioniraju?
- EU jasno kaže: nacizam i komunizam jednako su zločinački.
- Zašto Hrvatska primjenjuje dvostruke standarde?
Moj stav
- Promijeniti Ustav RH – zabraniti sve simbole totalitarizama komunističkog.
- Kaznenim zakonom – sankcionirati javno isticanje simbola, osim u obrazovne i muzejske svrhe.
- Čuvati sjećanje na žrtve – Bleiburg, Križni put, zatvaranja u Jugoslaviji – sve žrtve zaslužuju poštovanje.
Zaključak
Mi Hrvati znamo što znači živjeti pod komunizmom. Od 1945. do 1990. nismo imali slobodu, a mnogi su stradavali pod istim ljudima koji danas stoje iza naziva “antifašisti”.
Vrijeme je da Hrvatska jasno kaže: nema opravdanja ni za jedan totalitarizam – ni crni, ni crveni.
S poštovanjem,
Mario Preković
Leave a Reply