Mario Perković

U svojoj nedavnoj objavi na društvenim mrežama, zastupnica Dalija Orešković ponovno koristi retoriku stigmatizacije, poistovjećujući hrvatske branitelje, domoljube i vjernike s pojmovima fašizma i ustaštva. Takva retorika nije samo politički nekorektna – ona zadire u temeljne vrijednosti hrvatskog Ustava i zakona.

Povreda Ustava Republike Hrvatske

Člankom 14. Ustava Republike Hrvatske jasno je propisano:

„Svi su pred zakonom jednaki.“

Ako se zabranjuje i sankcionira korištenje ustaških simbola, onda se jednako moraju zabraniti i komunistički simboli koji su jednako totalitarni i pod čijom je ideologijom ubijeno daleko više nedužnih ljudi. No, u hrvatskoj praksi svjedočimo selektivnoj primjeni zakona – ustaški simboli su zabranjeni, dok se komunistički simboli, poput crvene zvijezde, javno koriste na političkim skupovima, spomenicima i čak u nazivima ulica.

Takva selektivnost je izravno kršenje članka 14., ali i članka 16. Ustava, koji propisuje da su ograničenja prava dopuštena samo ako su jednaka za sve.

Povreda međunarodnog prava

Hrvatska je potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima, čiji članak 14. zabranjuje diskriminaciju po političkom ili bilo kojem drugom uvjerenju. Sud za ljudska prava već je utvrdio da selektivna primjena zakona predstavlja kršenje Konvencije.

Osim toga, Rezolucija Europskog parlamenta iz 2009. godine jasno navodi da su nacistički, fašistički i komunistički režimi jednako totalitarni i da države članice trebaju zabraniti sve njihove simbole. Hrvatska, kao članica EU, dužna je poštivati ovu rezoluciju.

Retorika podjela i gaženja neistomišljenika

Kada zastupnica Orešković koristi retoriku kojom sve neistomišljenike proglašava fašistima, ona time:

1. Kolektivno vrijeđa i stigmatizira branitelje i vjernike, poistovjećujući ih s fašizmom.
2. Krši temeljna ljudska prava na slobodu mišljenja i izražavanja (čl. 38. Ustava RH).
3. Produbljuje društvene podjele i nastavlja komunistički obrazac gaženja neistomišljenika.

Takav govor nije izraz demokracije, već primjer političkog ekstremizma koji podsjeća na metode režima protiv kojih se hrvatski narod borio devedesetih godina.

Zaključak

Hrvatska ne smije biti talac dvostrukih mjerila:

• Ako se sankcionira pozdrav „Za dom spremni“, mora se sankcionirati i crvena zvijezda.
• Ako se osuđuje ustaštvo, mora se jednako osuditi i komunizam.

Selektivna pravda nije pravda. To je političko oružje za stigmatizaciju neistomišljenika.

Vrijeme je da se prestane s manipulacijama i da se zakoni počnu jednako primjenjivati na sve. Hrvatski narod je platio slobodu krvlju svojih branitelja – i ne smije dopustiti da ga danas, u miru, vrijeđaju i dijele oni koji bi, da mogu, ponovno iznutra rušili temelje hrvatske države.